Izvor – Ogledalo, Čikago

Kultura i umetnost, a posebno film, najbolji su način da se jedan narod predstavi drugima — poručio je u ekskluzivnom razgovoru čitaocima „Ogledala”, Rastko Janković, poznati glumac srpskog porekla, koji živi i radi u Beogradu, i koji je nedavno kratko boravio u Čikagu i Njujorku, u svojstvu savetnika direktora Kancelarije Vlade Srbije za saradnju sa dijasporom i Srbe u regionu, koja je nastavila rad bivšeg Ministarstva za dijasporu. Rastko Janković je rođen u Parizu gde je odrastao, u Beogradu nastavio školovanje i diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi profesora Predraga Bajčetića. Živeo je i boravio u mnogim zemljama, pa se s pravom može reći da je građanin sveta. Karijeru glumca obeležio je nizom uloga u francuskim i srpskim filmovima i tv serijama. Sećamo se tv serija „Vuk Karadžić, „Tragom Karađorđa u Srbiji”, igrao je u filmovima „Lajanje na zvezde”, „Tango je tužna misao koja se pleše”… U filmu „Rođeni sjutra”, reditelja Draška Đurovića, nagrađen je na Niškom filmskom festivalu za najbolje debitantsko ostvarenje i nagradom publike. Najznačajniji je nesumnjivo francuski film rediteljke Žane Biras, „Au suivant”, u produkciji legendarnog Lika Besona. Jedan od popularnijih filmova u dijaspori je i film „Nebo iznad krajolika” koji je osvojio mnogobrojne nagrade u kome Rastko tumači lik Filipa.
Od nedavno ste savetnik direktora Kancelarije za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu, koje ste aktivnosti imali do sada?
– Svojim radom želim da pomognem u povezivanju naših ljudi u matici i rasejanju i to u sektoru koji je meni vrlo blizak, u domenu kulture, a u tom sektoru su i prosveta, nauka, sport… Rođen sam u Francuskoj i znam koliko je važno pohađati dopunsku nastavu na maternjem jeziku, jer sam zahvaljujući tome naučio dobro srpski jezik, dosta o istoriji, geografiji, tradiciji i običajima iz Srbije, odakle su mi i otac i majka. Porodica i dopunska škola su mi pomogli da nikada ne zaboravim odakle potičem i da budem ponosan na svoje srpko poreklo.
Znamo da se pored glume bavite i muzikom, svirate klavir, komponujete, pevate…
– Da, muzika je takođe moja velika ljubav. Klavir koji je i danas u mom stanu u Beogradu je prenet iz Pariza, a na njemu moram reći sa ponosom, svirao je jedan od naših najvećih književnika, Danilo Kiš. To je vreme kada sam bio mali i kada je moja majka radila u Jugoslovenskom kulturnom centru u Parizu.
Posle Gorana Bregovića, vi ste jedan od retkih koji je imao francuskog izdavača?
– Imao sam priliku da sarađujem sa producentom Likom Besonom, i za film „Au suivant”, pored uloge koju sam igrao, uradim sam sa Zoranom Antonijevićem i pesmu, koja je objavljena u Francuskoj.
Znamo i da su stotine hiljada ljudi ove godine bili na ulicama gradova širom Srbije i sa vama pevali pesme „Moj Beograd” i „Pokrenimo Srbiju” – „Samo najbolji idu napred”..
– Za izbornu kampanju Srpske napredne stranke, napisao sam dve pesme i imao veliku odgovornost, ali i izuzetnu saradnju sa Aleksandrom Vučićem, kao član njegovog izbornog štaba. Zadovoljstvo mi je što su se svi izborni skupovi započinjali i završavali se mojim pesmama koje sam pevao iz srca, u ime svih onih običnih i poštenih građana, kojima i sam pripadam, a koji su želeli promene u društvu.
U razgovoru sa našim ljudima u Konzulatu Srbije u Čikagu, govorili ste o značaju kulturnih veza sa našim rasejanjem, i važnosti predstavljanja kulture i baštine Srbije, kako zemlje u kojima žive naši ljudi shvatile pravu vrednost srpskog naroda, koji je uvek imao čime da se predstavi svetu. Posebno ste izdvojili značaj filmske umetnosti kao važnog sredstva u komunikaciji među narodima koji ne govore istim jezikom?
– Kultura u najširem smislu je važna kako za Srbe u matici tako i još više za one koji su izvan granica svoje otadžbine. Srbija ima kulturne vrednosti, na koje moramo najpre sami da se podsetimo, a onda da to prenesemo i drugima. Film je za promociju srpske kulture izuzetno važan. Setimo se samo kako je Amerika uspela da celom svetu nametne stil svog života, kako su to činili drugi narodi. Imamo sjajne filmske stvaraoce i filmove, pravimo ih sa skromnim sredstvima, a veoma su zapaženi.
Pružili ste podršku Srpskom filmskom festivalu u Čikagu, koji će se organizovati pod pokroviteljstvom našeg „Srpskog Ogledala”?
– Kancelarija za dijasporu i Srbe u regionu je sa zadovoljstvom podržala ovaj festival, koji će se održati u poznatom bioskopu u centru Čikaga. Projekat Srpskog filmskog festivala za početak okuplja desetak gradova širom sveta u kojima u većem broju žive naši ljudi. Želja je da svi pomognemo da od srpskog festivala filma napravimo veliki događaj koji će privući pažnju najšire javnosti. Otvaranje festivala biće u znaku srpskih obeležja, a među gostima biće brojne istaknute ličnosti, dok će publika imati priliku da vidi filmove iz najnovije srpske produkcije. To će biti 3 igrana filma i jedan dokumentarni film, o čijem izboru će odlučiti žiri, čiji bi član trebao da bude i g. Dan Tana, koji je preliminarno već prihvatio naš poziv. Od organizatora očekujemo da animiraju naše ljude da na festival pozovu i svoje prijatelje Amerikance, a ono što je još značajnije, da na festival pozovu i distributere i producente američkog filma, kako bi im ponudili konkretne filmove za prikazivanje na televiziji ili saradnju na snimanju filmova, jer je Srbija usvojila novi Zakon o filmu, koji predviđ a velike pogodnosti za snimanje filmova u Srbiji. Verujem da će Srpski filmski festival u Čikagu ispuniti očekivanja organizatora i srpskih producenata.
Tokom vašeg kratkog boravka u Čikagu posetili ste pozorište „TUTA”, čiji su osnivači Željko i Nataša Đukić, a koje se ubraja u poznata pozorišta Čikaga?
– Zaista sam srećan što sam bio u prilici da upoznam vrednosti te pozorišne trupe i posnosan sam što tako nešto postoji u Čikagu i Americi. Naš reditelj Željko Đukić je sa svojom suprugom napravio sjajan posao, kojim mogu da se ponose svi Srbi sveta. To je odlična pozorišna družina, a reditelj Đukić je dokazao da je dobar profesor i da je Srbija zemlja talentovanih ljudi. Pozorište čine glumci Amerikanci i to je takođe vrednost. Siguran sam da sa svojim programom, što su dokazali ovde u Americi, mogu nastupati na bilo kojoj sceni u svetu. Učinićemo sve da ih što pre vidi beogradska publika. Predložiću scenu Beogradskog pozorišta na Terazijama, na kome se najčešće izvode mjuzikli, a pozorište „TUTA” ima sličan repertoar.
Stigli ste da obiđete i „Srpsku gračanicu”?
– Imao sam veliku želju da obiđem srpsku crkvu i veliku srpsku svetinju na Trećem jezeru. Na moje veliko zadovoljstvo upriličen je zvaničan susret delegacije kome je prisustvovao Vladimir Božović, državni sekretar Vlade Srbije, sa Vladikom Longinom koji nas je pozvao da budemo njegovi gosti na Liturgiji, a potom i na zajedničkom ručku. Koristim priliku da svim našim ljudima u Čikagu, a posebno čitaocima „Srpskog Ogledala” poželim Srećne Božićne praznike i sve najlepše u godini koja je pred nama.
Na kraju, samo još dodajmo da je Rastko Janković, nedavno proglašen za počasnog građanina Zemuna, na svečanosti u pozorištu „Madlenijanum”, gde mu je tom prilikom uručena povelja za građanske zasluge sa medaljom, a najdraža mu je čestitka koju mu je tom prilikom pored niza prijatelja i lično uputio Tomislav Nikolić, predsednik republike Srbije.