Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj

Izjava o pravima Srba u Hrvatskoj usvojena na trećoj Velikoj skupštini Srpskog narodnog veća 13. februara 2018. u Zagrebu:

Treća Velika skupština Srpskog narodnog veća prilika je da se podsetimo na značajnu istoriju organizovanja srpskog naroda koji je živeo na prostorima današnje Hrvatske. Od crkveno-narodnih sabora iz 1706. godine, preko priznavanja ravnopravnosti srpskog naroda sa hrvatskim 1867, priznavanja crkveno-narodne autonomije od strane Hrvatskog sabora 1887, do odluka ZAVNOH-a iz 1943. kojima se iznova potvrđuje ravnopravnost i formira Klub srpskih većnika. To organizovanje bilo je rezultat zajedničkih stremljenja hrvatskog i srpskog naroda i njihovih težnji za sveukupnom nacionalnom slobodom, ravnopravnošću i jedinstvom.

Ta stremljenja ne smeju biti zaboravljena, već u novim istorijskim okolnostima trebaju služiti kao inspiracija za unapređenje međusobnih odnosa i stvaranje novih oblika uzajamnosti.

Prava i položaj Srba u Hrvatskoj 2018. nažalost nisu se bitnije promenili od vremena održavanja II Velike skupštine SNV-a, 2013. godine. Sporost, odlaganje pa i zanemarivanje u ostvarivanju prava, za koje su odgovorne državne institucije, obeležili su proteklih pet godina. Zbog toga, položaj Srba u Hrvatskoj nije unapređen nego je u nizu aspekata i unazađen. To posebno vredi za nivo tolerancije i celoga seta prava koja su se počela ostvarivati za vrijeme ulaska u Evropsku uniju.

Ona prava koja su obnovljena, neretko su predmet novih osporavanja. Položaj koji je osiguran međunarodnim sporazumima, poput Erdutskog sporazuma i Pisma namere, Ustavom, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i posebnim zakonima takođe se nastoji narušiti. Zato nam i u narednom razdoblju predstoji borba za neostvarena prava i za očuvanje onih koja su ostvarena. To bismo trebali deliti sa svim demokratskim organizacijama, jer je to ujedno i borba za demokratsku Hrvatsku.

  1. Borba za toleranciju, nediskriminaciju i posebno borba protiv govora mržnje u narednom četverogodišnjem razdoblju trebaju i dalje biti u središtu delovanja Srpskog narodnog vijeća i drugih organizacija, naročito ZVO-a i SDSS-a. Manifestacije netolerancije i govora mržnje prema Srbima, njihovim predstavnicima, njihovim institucijama i znamenjima njihova identiteta i dalje ozbiljno opterećuju, i dalje ostaju problem koji je izvor strahova i asimilacije pripadnika srpske zajednice.
  2. Rad na osiguravanju nesmetanog povratka izbeglica (njih je još registrovanih oko 19.000 u Republici Srbiji), zaštita prava na obnovu u ratu razorenih i uništenih kuća, stambeno zbrinjavanje za one koji su ostali bez stanarskih prava, imovinu i mirovinska prava trebaju ostati dnevnim obavezama u delovanju SNV-a i drugih organizacija srpske zajednice u Republici Hrvatskoj.
  3. Utvrđivanje sudbine nestalih i ubijenih Srba, njihova identifikacija i obeležavanje mesta stradanja kao i nesmetano sećanje na njihova stradanja, u naredne četiri godine bi trebalo doneti značajnije rezultate od dosadašnjih.
  4. U više su navrata najviši predstavnici vlasti obećavali suđenja za ratne zločine počinjene prema Srbima za vreme rata, a posebno u toku i nakon „Bljeska“ i „Oluje“. Uprkos tome, ta su procesuiranja retka, selektivna i odvijaju se po posebnim kriterijumima. Kao i na II Velikoj skupštini, tražimo da se dana obećanja ispune, a neizvršene obaveze prema međunarodnom i domaćem pravu izvrše.
  5. Razvoj povratničkih sredina, obnova komunalne (posebno re-elektrifikacija i obnova vodovoda) i socijalne infrastrukture, među prvim su pretpostavkama ravnopravnosti i normalnog života Srba. Kako su te sredine masovno uništene i opljačkane, kako se i dalje zapostavljaju, tražimo od države da konačno donese programski i zakonski okvir za razvojnu politiku tih područja. Tražimo da se bez odlaganja ispuni programska obaveza Vlade i donese Zakon o potpomognutim područjima te osnuje Fond za njihov razvoj, u interesu i Hrvata i Srba koji u njima žive. Smatramo da je neophodno da se u cilju zaštite vlasništva formira zemljišno-šumski fond, što uključuje sređivanje zemljišnih knjiga, zaštitu zemljišta i šuma.
  6. Srbi su i sada nedovoljno zastupljeni u državnim i javnim službama. Stoga očekujemo i tražimo od Vlade i nadležnih institucija da zaustave taj trend i da u skladu sa Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina i međunarodnim obavezama, počnu aktivno sprovoditi politiku zapošljavanja pripadnika srpske zajednice, ponovo donesu, ali ovaj put i sprovedu, akcioni plan o zapošljavanju pripadnika nacionalnih manjina.
  7. Očekujemo dosledno sprovođenje zajamčenih prava na jezik, pismo i obrazovanje pripadnika srpske zajednice u Hrvatskoj te nesmetanu, zakonski zajamčenu službenu upotrebu jezika i pisma, što uključuje nazive naselja, trgova i ulica, javnih institucija u skladu sa Ustavom i zakonom. Posebno, i ovaj put, ističemo urgentnost registracije manjinskih srpskih škola.
  8. Medijske institucije srpske zajednice u Hrvatskoj trebaju biti unapređene u tri smera. Prvo – Hrvatska radio-televizija trebalo bi u sklopu svojih programa aktivno i pozitivno pratiti aktivnosti srpskih institucija i njihovih predstavnika te izveštavati o problemima Srba. Drugo – potrebno je osnovati redakciju manjinskog programa na HRT-u, koja će uključiti i njenu srpsku komponentu. Treće – na osnovu višestruko iskazane potrebe neophodno je da srpske organizacije osnuju i vlastiti radijski servis, a da država to aktivno pomogne.
  9. Obnova kulturne baštine, kako crkvene tako i svetovne, posebno one koja podseća na prisilnu asimilaciju, proterivanja i masovna istrebljenja počinjena prema Srbima u NDH i njihovu ulogu u antifašističkoj borbi naroda Hrvatske, treba biti nastavljena i ubrzana. Osim uloge države potrebno je pojačati ulogu Evropske unije u finansiranju obnove spomenika poput Petrove gore ili Jadovnog.
  10. Dosadašnja praksa ostvarivanja biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina, posebno Srba, pokazuje da nije u skladu sa Ustavom jer se narušava tajnost biračkog postupka i proizvodi segregacija na biračkim mjestima. Zbog toga očekujemo da se, u skladu sa odredbama Ustava, mišljenjem Venecijanske komisije i mišljenjem Ustavnog suda, iznađe rešenje i donesu propisi koji će omogućiti slobodno i nesmetano ostvarivanje biračkog prava pripadnika nacionalnih manjina.
  11. Početkom devedesetih započeto je, a tokom godina sistemski provedeno, isključivanje i zanemarivanje Srba u nacionalnom buđenju, nacionalnom jedinstvu i ukupnoj nacionalnoj emancipaciji Hrvatske. To treba biti promenjeno jer bez Srba moderna istorija Hrvatske nije ni potpuna ni istinita. Pravo na svoju istoriju, kao delu nacionalne istorije Hrvatske, Srbima treba biti vraćeno te biti vidljivo u obrazovanju, medijima, politici sećanja i muzejima.
  12. Institucije srpske zajednice, posebno Srpsko narodno veće i Zajedničko veće opština, moraju dobiti status manjinskih samouprava, u skladu sa njihovim posebnim osnivačkim izvorištima – dokumentima s međunarodnim karakterom, Erdutskim sporazumom i Pismom namera. Takođe, u što skorije vreme treba završiti povratak imovine Srpskoj pravoslavnoj crkvi i SPD „Privrednik“.
  13. Na kraju, za SNV i sve druge organizacije Srba u Hrvatskoj, od ogromne su važnosti trajno unapređivanje odnosa između Hrvatske i Srbije te evropska integracija zemalja prostora bivše Jugoslavije, posebno Republike Srbije, kao pretpostavke stabilnosti i napretka.

Velika skupština Srpskog narodnog veća očekuje da će Vlada i državne institucije aktivno i tesno sarađivati na realizaciji ciljeva ove Izjave sa samim Većem, s izabranim predstavnicima Srba i njihovim organizacijama te da će tako stvoriti pretpostavke za nesmetano ostvarivanje prava i afirmisan položaj Srba u Republici Hrvatskoj.

Check Also

Gujon o Oluji: Ne smemo da zaboravimo 1.881 ubijenog Srbina i 220.000 prognanih

Direktor Uprave za saradnju s dijasporom i Srbima u regionu Arno Gujon je izjavio da …